moj Donji grad
Donji grad smijestio se na istoku Osijeka. 2. Dio
S sredisnjim djelom {tvrđa} i zapadnim dijelom{ gornji grad } povezan je tranvajskom linijom ,koja vozi kruzno , Zeleno polje - Višnjevac .
U moje mladalaćko doba u gormji grad išlo se piješke ili {a to je bilo popularno} viješanjem za tranvaj { pufer}. Od donjeg do gornjeg grada bio je , nepregledni drvored {a i danas je}.
Donji grad bio je uglavnom industrijski centar grada. Tu je tvornica čokolade i bonbona " Kandit", nekadašnja kožara {uz Dravu } , velika riecna luka "Tranzit" , tvornica kruha i keksa {vafla} Sloboda, i.p.k. Osijek { tamo smo išli kidati metlice od kukuruza, za neku siću, " Elektro Slavonija i.t.d.
Moja ulica u kojoj sam odrastao zove se krstova {za vrijeme komunjara,Sara Bertić }.Inaće donji grad isprepleten je brojnim ulicama kao što su n.p r . : Crkvena,Matije Gupca, Banova,Petkova, Sarajevska, Kšpatićeva, ijoš mnoge manje ulice a na južnom dijelu najduža i glavna Vukovarska ulica.
Donji grad je zasigurno najzeleniji di grada. Ispred svake kuće duž ulica,nepregledni travnjaci {po kojima smo se valjali, igrali cicvare { igra ,loptom} a duž ulica nepregledni drvoredi { uglavnom divlji Javor, ćije su sijemenke bile ljepljive pa smo ih ljepili na nos i izigravali Nosoroga }. Nekada su ulice bile kamene i zvali smo ih Kaldrma{ danas je sve asfaltirano}. neću svakako zaboraviti glavni donjogradski trg, danas, trg Bana Jelaćiča. na trgu je { obnovljena} glavna tržnica. TU su uglavnom sve važnile trgovine i velika robna kuča. mi stariji sjećamo se i popularnog korza, koji se protezao od Slaste do{ Baškare} mljećnog restorana. ili ako je nekome lkše do restorana ˇPod lipomˇ" koji postoji i dan danas.
U podravlju,su bile velike topolove šume{ u kojima se feštalo za 29. 11.ili Srbi za Đurđev dan {uglavnom pekli su se jenjci i odojci a cigani svirali na sve strane} t
Te velika šume iskorištavala je uglavnom tvornica šibica ˇŠibicara. Danas te divne šume većim dijelom nema { a kako smo se tamo igrali rata i tukli žabe ,normalno za žablje krakove koje smo na licu mijesta i pekli } kroz tu šumu išlo se pokraj imanja veleposijednika Gregoriča, do šajzike , popularno satajalište svih Donjodravskih ribića {pecaroša}
o mom donjem gradu mogao bih još jer sijećanja sam naviru.Ali misli da je to uglavnom to. A sada po obicaju jedan moj pijesmuljak.
MOJ DONJI GRAD pjesma br 2.
Prijatelju , znaj!!!
Dugo već nevidjeh svoj rodni kraj.
A pamtim dobro kaldrmu staru,
Ispred kuća travu i staru Baba Maru.
pamti dijeda Pirića {furman je bio}
Njegovu lulu i njegovu kobilu{ili je možda imao mulu}
Sijećam se Vilma se zvala,
I kući sama doći je znala.
Danas je tu asfalt i i kuće neke velike i nove.
i generacija neka nova , koja nikad neće,
sjedeć usred guste trave,
iz petnih žila vikati,
KRAVEEEEEE ! KRAVEEEEEEE ! KRAVEEEEEEE!!
nastavak uskoro slijedi, a na redu biti će Tvrđa nekad i sad.